Rajmund Kupareo:PREBIVAO JE MEĐU NAMA. Tri suvremena prikazanja o jednom davnom događajuRajmund Kupareo (svjetovnog imena Luka) (Vrboska, Hrvatska 16. studenog 1914. - Zagreb, 6. lipnja 1996. ), hrvatski redovnik dominikanac i svećenik; čileanski sveučilišni profesor i akademik; teolog i filozof (estetičar, aksiolog); književnik (pjesnik, prozaik, dramatičar), skladatelj; urednik i nakladnik. Pisao je na hrvatskom, češkom, latinskom i španjolskom jeziku. Rodom iz stare plemićke obitelji s otoka Hvara kao drugo od sedmero djece oca Jure i majke Beatriče. Sa 16 godina stupio je u dominikanski red (1930.), zaredio za svećenika (1937.) te diplomirao teologiju na Visokom filozofsko-teološkom učilištu Dominikanskoga reda u Dubrovniku (1939.). Obolio i liječio se od tuberkuloze zbog čega dolazi u Zagreb (1939. u Resnik, a 1940. u Dominikanski samostan u Zagrebu) gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao talijanski jezik i književnost (1943.) a filozofiju (1945.). Za vrijeme Drugog svjetskog rata uređivao je mjesečni časopis Gospina krunica i upravljao dominikanskom nakladom Istina. Preživio savezničko bombardiranje samostana 1944. za vrijeme kojeg je poginulo sedmero subraće. Iako su mu 1943. partizani ubili oca zbog suradnje s Talijanima, u NDH se nije politički aktivirao, a spasio je život brojnim Židovima (izdajući lažne potvrde o krštenju i vjenčanju, da bi mogli prebjeći u Švicarsku). Zato je smatrao da nakon pada NDH ne mora bježati pred partizanima te se nije zaputio prema Bleiburgu. No, novu je komunističku vlast smatrao opasnom zbog njezina ateističke i anacionalne politike (kao i zbog obračunavanja s političkim neistomišljenicima) pa je 1947. emigrirao iz Hrvatske u Olomouc, Češka, gdje je iste godine magistrirao teologiju (1947.). Kad su i tamo komunisti došli na vlast, odlazi, a dominikanske starješine su ga slale diljem svijeta – u Nizozemsku, Francusku, Italiju, Španjolsku te 1950. u Čile - da sudjeluje u obnovi Čileanske dominikanske provincije. U Čileu je ostao do 1971. i u dvadeset godina boravka izgradio zavidnu sveučilišnu i znanstvenu karijeru. Na fakultetima Katoličkog sveučilišta u Santiagu da Chile predavao je estetiku i aksiologiju, dogmatiku, katoličku kulturu, estetiku likovnih umjetnosti. Na Filozofskom fakultetu je 1951. doktorirao, s radom Ars et Moralis, a 1959. dodijeljen mu je i počasni doktorat Papinskoga sveučilišta u Čileu. U nekoliko je navrata bio je dekanom Filozofskog fakulteta i prorektorom sveučilišta. Uređivao je časopise Mundo Catolico i Anales de la Facultad de Filosofia, a pokrenuo je časopis za filozofiju umjetnosti Aisthesis. Ustanovio je 1964. godine Centro de Investigaciones Estéticas koji danas djeluje pod imenom Instituto de Estetica. Na njegovim se knjigama o estetici objavljenim na španjolskom i danas obrazuju studenti u Čileu i Španjolskoj. Predstavljao je čileanska sveučilišta na prvom Seminaru za visoku izobrazbu u Chicagu 1959., a kao Fulbrightov stipendist predavao je na Katoličkom sveučilištu u Washingtonu 1960–61. te postao članom Američkoga društva za estetiku. Bio je i prvi Hrvat koji je uvršten u prvo izdanje edicije Who is Who in World (izdano u Chicagu 1971.). Studijski boravio u Parizu 1962.–63. Nakon moždanog udara 1970. vraća se 1971. u Hrvatsku i u dominikanskom samostanu na Borongaju živi punih 25 godina, do smrti 1996. Nakon oporavka od bolesti aktivno stvara kao književnik i kao teoretičar. Koliko su ga cijenili u Čileu dokazuju počasti koje je dobio nakon odlaska iz zemlje: 1978. godine izabran je u zvanje zaslužno profesora (professora emeritusa) Likovne akademije, a 1985. Za člana Čileanske akademije znanosti i umjetnosti. Iako se ni u Čileu nije politički angažirao, jer nije nikada pripadao niti jednoj svjetovnoj političkoj stranci, njegov antikomunstički stav vidljiv je u djelima, pa ga nakon povratka u Hrvatsku prati etiketa „emigranta“. Njegovo djelo koje afirmira kršćanski svjetonazor ne uklapa se u vladajući kanon što onemogućuje njegovu javnu afirmaciju. Nakon uspostave hrvatske države i njegov rad biva otvorenije vrednovan, a na samom kraju života i posthumno, dobiva vrijedne nagrade. Odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića predsjednika Tuđmana uručeno mu je 1996., doslovno u bolničkoj postelji, a o dodjeli nagrade Vladimir Nazor za životno djelo doznao je početkom 1996., ali je nije doživio. Danas ulica u Starom Gradu na Hvaru nosi njegovo ime, a 2014. u Vrboskoj je postavljeno njegovo spomen-poprsje (rad Kuzme Kovačića) i spomen ploča. Da ga Čile nije zaboravio dokazuje i Komendator reda Bernardo O’Higgins, najviše čileansko državno odličje strancima, koje je dobio posmrtno 1997., a postavljeno mu je i poprsje na Sveučilištu 2017. Pjesme su mu uvrštene u više od trideset antologija hrvatske poezije (Petrač, Lončarević, Stamać, Selak, Bratulić, Mijović-Kočan, Marija Radelj i drugi) kako tematske (religiozne, kristološke, uskrsne, božićne, marijanske, domoljubne itd) tako i opće. Uvršten je u enciklopedije, leksikone, kao i u povijesti hrvatske književnosti (Dubravko Jelčić, 1997., Slobodan Prosperov Novak, 2004). Zajedno s Jeronimom Kornerom uvršten je i u ediciju Stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 77. (Matica hrvatska, 2005.), Književno-znanstveni kolokvij u povodu 100. obljetnice rođenja fra Rajmunda Kuparea“ održan je 17. studenoga 2014. u 10 sati u prostorijama DHK u organizaciji Društvo hrvatskih književnika i Instituta svetog Tome Akvinskog Hrvatske dominikanske provincije. Sudjelovali su ugledni izlagači: Božidar Petrač i Davor Šalat pisali su o Kupareovoj lirici, Zdravko Gavran o prozi, Sanja Nikčević o drami, Ivan Dodlek i Domagoj Polanščak o estetici, a Željka Lovrenčić o vezama s Čileom, a njihovi prilozi objavljeni su u tematskom broju Kola 1/2015. Doc. dr. sc. Jasminka Brala-Mudrovčić uvrstila ga je i u kolegij „Hrvatska književnost u dijaspori“ na Sveučilištu u Zadru. 271 U Čileu (Santiago de Chile) je objavljivao na španjolskom brojne radove o estetici: El Valor del Arte - axiologia estetica, 1964.; Creaciones Humanas - 1. Poesia, 1965.; Creaciones Humanas - 2. Drama, 1966. Evolucion de las formas novelescas 1967. i El tiempo y el espacio novelescos, 1968. koja su i danas udžbenici na sveučilištima u Čileu i Španjolskoj. Brojne radove o estetici objavio je i nakon povratka u Hrvatsku u knjigama: Umjetnik i zagonetka života. Ogledi iz estetike, Zagreb, 1982.; Govor umjetnosti, Zagreb, 1987.; Čovjek i umjetnost. Ogledi iz estetike, 1993. Od srednjoškolskih dana javljao se zapaženom duhovnom poezijom i kratkom prozom, a književne radove je pisao na hrvatskom cijeloga života. Njegov prvi, autobiografski, roman o vremenu bolovanja od tuberkuloze U morskoj kući. Roman iz suvremenog života objavljen je 1940., a s nepunih trideset godina objavio je roman Baraban. Roman s otoka Hvara koji se smatra najboljim romanom objavljenim za II. svjetskog rata a koji je 1943. izašao u danas nedostižnoj nakladi od 12.000 primjeraka. Na hrvatskom je objavljivao prozu i poeziju u časopisima i dok je živio izvan Hrvatske, a po povratku u Zagreb objavljivao je u časopisima te kod kršćanskih izdavačkih kuća. Objavio je dvije knjige proza o životu iseljenika i emigranata (Balada iz Magallanesa. Pripovijesti. Zagreb, 1978.; Čežnja za zavičajem. Pripovijesti, 1989.). Objavio je i desetak knjiga poezije, od prve zbirke Pjesme i psalmi (Šibenik, 1939.) do Svjetloznaka (Izazov istine, Varaždinske toplice, 1994.), kritičko izdanje sabranih pjesama, s opširnom bibliografijom. Dvije najpoznatije pjesme koje su paradigmatske i za teme kojima se bavio su Balada o Gospinim pčelama (lirska slika koja toplo povezuje Gospu, pčele i plamićke svijeća) i Jeremijina tužaljka (o patnjama hrvatskog naroda). Tri drame-misterija o Kristu (Porođenje, Muka i Uskrsnuće) objavio je u knjizi Prebivao je među nama (Dominikanski provincijalat, Zagreb, 1985.) a postavljane na scenama i na radiju i u Čileu i u Hrvatskoj. Nakon autorove smrti Zdravko Gavran uređuje knjigu teorijskih spisa Um i umjetnost. Eseji (Glas koncila, Zagreb, 2007.), a izlaze i izabrane pjesme u Češkoj (2009. treće izdanje knjige Můj malý žaltář) i Hrvatskoj (Balada o Gospinim pčelama. Izabrane pjesme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2014.) 3. Muka Kristova ili obraćenje oslobođenog razbojnika Muka Kristova je također podijeljena u pet dijelova, a zbiva se u pet prostora: na Maslinskoj gori gdje Juda i svećenici dogovaraju izdaju; u zatvoru gdje Isusovu muku gledaju razbojnici koje će s njime raspeti; u palači Poncija Pilata, nezadovoljna što su ga Židovi Teorijski uvod 65 natjerali da raspne Isusa; na Kalvariji gdje Juda očajava prateći Isusa izdaleka; te na Kalvariji gdje Isusovu smrt gledamo očima Barnabe, oslobođenog razbojnika koji se na kraju obrati. Prvi dio se zbiva na Maslinskoj gori gdje Juda dogovara izdaju sa svećenicima. Spominju se i Isusova čuda i njegov karakter kao i strepnja svećenika pred narodom pa se Juda dosjeti izručiti Isusa Rimljanima kao pobunjenika. Svećenici silno žele ubiti Isusa, Judi daju novac i govore: Samo hrabro mladiću, tvoje je djelo ugodno Bogu. Kad svećenici odu, Juda nam govori da je s Isusom pošao zbog stjecanja pozicije i moći te da voli novac. Izdao ga je zbog novca jer je potrošio novac iz Isusove blagajne, ali je uvjeren da će Isus pobjeći i ovaj put, kao što je i dosad izmicao progoniteljima. Razmišlja koliko novaca uzeti za sebe, a Đavao mu šapće i citirajući Isusove riječi (Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih) potakne ga da uzme sve jer Isus ionako može nahraniti pet tisuća ljudi bez novca. U sumnji da će učitelj možda ipak umrijeti i da nije pravi Mesija i izbavitelj Izraela o kojemu govore proroci, Juda zavapi za pravim Mesijom: Oh kad bi ga ja sreo, kleknuo bih pred njega i rekao mu: Služit ću ti, samo daj da s tobom upravljam svijetom, da imam podanike pod sobom kao Poncije Pilat, da ne budem uvijek siromah i tuđi sluga. Samo, kad će on doći? Na to se pojavi Đavao i objavi mu se kao knez ovog svijeta, a Juda padne preda nj ničice. U drugom dijelu smo u zatvoru s tri osuđenika. Cinični Baraba, pravi i okrutni ubojica, ne vjeruje da će njega osloboditi na Pashu jer zna koliko je kriv. Disimas i Gestas su sudjelovali u pobuni protiv Pilata koji je htio uzeti novac iz hramske riznice za financiranje gradnje vodovoda. Smatrali su ih junacima među narodom, ali su ih izdali farizeji. Zatim su se sakrili među gubavce koji su spominjali Mesiju koji ozdravlja, ali ih je jedan od njih izdao. U susjednu ćeliju, koja se ne vidi na sceni, dovode Isusa i dok ga bičuju trojica razbojnika promatraju i čude se što ovaj novi niti jauče, niti proklinje. Kad mu se vojnici počnu rugati kao kralju židovskom i proroku, razbojnici shvate da je to čudotvorac iz Galileje. Zatvorenici ispituju zapovjednika tamnice što je Galilejac učinio, ali saznaju tek da ovaj samo radi svoj posao. Zatim čuju kako zapovjednik na zahtjev naroda uz Pilatovu odluku pusti Barabu, a drugu dvojicu osuđuje na razapinjanje. Treći dio se zbiva u palači gdje Pilat razgovara sa ženom Klaudijom koja je mužu poslala poruku da poštedi Isusa jer je pravedan. On joj objašnjava kako je sve pokušao: slao je Isusa Herodu da mu sudi; nevinog Isusa je okrutno bičevao da izazove sažaljenje kod onih 66 Rajmund Kupareo: Prebivao je među nama koji traže njegovu glavu; izrugivao im se kruneći ga i nazivajući ga židovskim kraljem i na kraju im dao da odaberu između njega i Barabe, svima poznatog zločinca. No, nije uspio. Klaudija je u strahu jer je sanjala proročki san o Isusovoj pravednosti, ali i stradanju svih koji su ga pogubili (Heroda, Pilata i cijelog židovskog naroda). Kad ona ode, Pilat se prisjeća svog razgovora s Isusom i shvati da je dopustio da ga Židovi prevare jer da Isus nije od ovoga svijeta. Uto dolazi vojnik sa zahtjevom židovskih svećenika da se skine natpis iznad Isusa (INRI - Isus Nazarećanin, kralj židovski) ali ovaj ljutito odbija. Četvrti dio je Kalvarija, put na vrh brda gdje se razapinjalo osuđenike. Dok se čuje vika ljudi na vrhu brda, Juda u očaju luta, sjeća se izdaje poljupcem i shvaća da Isus nije ni pobjegao, ni sišao s križa. Susreće Šimuna Cirenca i saznaje put Isusove kalvarije. Šimun se promijenio jer mu je Isus rekao da će i on njemu pomoći nositi /Šimunov/ križ, ali onaj drugačiji te je shvatio da je Isus čovjek kojem je Bog blizu. Šimun žali Judu misleći da je tako zdvojan jer pati za Isusom, svojim prijateljem, ali spomen riječi prijatelj Judu baca u očaj. Juda susreće i Veroniku, svoju bivšu zaručnicu koju je ostavio kad je pošao za Isusom. Ona ga optužuje za izdaju učitelja i pokazuje njegov lik na rupcu kojim je otrla Isusovo lice. Juda od nje traži oprost, a Veronika ga šalje na Kalvariju pod učiteljev križ da tamo traži oprost. Juda želi poći ali ga Đavao odgovori, navede mu misli na njegovu neoprostivu krivicu (moj je grijeh tolik da je cijelu zemlju ispunio) i potakne ga da se ode objesiti ironizirajući Isusove riječi: Što činiš, čini brzo. Peti dio je vrh Kalvarije: vide se sjene koje križevi bacaju na pozornicu te čuju glasovi Isusa i drugih raspetih, dok je na sceni Baraba koji to gleda, sluša i komentira. Ljuti ga kako je moguće raspeti nevinog čovjeka (koji pritom preporuča Bogu one koji su ga raspeli), dok je on kao veliki grešnik oslobođen. Ruga se Isusovu obećanju spasenja desnom razbojniku jer su obojica pribijeni na križ. Zbuni ga tama usred dana u kojoj svijetli samo Isusov križ. Dirne ga Isusovo predavanje majke Ivanu, objašnjava značenje uzdaha: Eli, Eli lama sabaktani. Osjeća se krivim što je pravednik raspet, ali ne razumije zašto Bog to dopušta i zašto Isus to trpi kad je iz priča o njemu očito da ima moć izbjeći to trpljenje. Onda odjednom shvati: Joj joj! On trpi radi mene. Da, baš radi mene! Svi znaju da je Pilat trebao pustiti njega. On se nije nimalo protivio (...) Htio je da Baraba živi. Zar je to učinio zato da Baraba opet ubija? Shvaća da bi se morao promijeniti, ali mu je to teško. Pogađa ga kako se vojnici izruguju Isusu dajući mu ocat, a kad se u trenutku Isusove smrti zatrese zemlja, uplaši se: Što je ovo?Potres! Teorijski uvod 67 Zašto sve to? Bog se osvećuje. Kome? Barabi jer je zbog njega umro prorok. Ali ne, Baraba voli proroka. Baraba će postati pošten. Baraba nije skrivio smrt proroka. Baraba bi ubio one koji su ubili sveca. Nakon što još čuje i satnikovu izjavu da je taj na križu doista sin Božji Baraba doživi pravo obraćenje i shvati Isusovu žrtvu: (...) Ah, blago meni kad je sin Božji umro za mene. (Širi ruke prema Kristu.) Sjeti se i mene, Gospodine, kad dođeš u svoje kraljevstvo. |
Godina izdanja: 2019.
Broj stranica: 204 Format: 17x24 cm Uvez: tvrdi Cijena: 200 kn ISBN: 978-953-8290-00-8 |